U subotu i nedjelju 26. i 27. studenog pun autobus maslinara i njihovih prijatelja zaputio se u Istru sa željom upijanja novih znanja, iskustava i druženja. Bio je to do sada najbrojniji zajednički odlazak na terensku nastavu, a bio je i prvi dvodnevni izlet, koji je po mišljenju sudionika u potpunosti uspio.

Grupa je krenula u donekle maglovito jutro autoputom kroz Gorski kotar i zastala u Rijeci (Vrata Jadrana), gdje se priključilo još nekoliko maslinara koji su stigli s Krka i iz Splita. Nakon prolaska kroz tunel Učka i vožnje istarskim ipsilonom, oko podneva smo stigli u selo Gornji Orbanići pokraj Žminja, gdje se nalazi mljekara „Latus“. Supruga vlasnika, gđa Maja Orbanić, upoznala nas je s razvojem ove obiteljske mljekare i prezentirala njihove kvalitetne sireve koje proizvodi ta obiteljska mljekara. Uz sireve i čašu malvazije, a nakon toga i kupnju provjerenih proizvoda u njihovoj trgovini, društvo se zaputilo dalje prema Puli.

Kratko zaustavljanje smo imali u masliniku Oio Vivo (tvrtka Oleum Maris) pokraj Vodnjana, gdje nam se kratko obratio g. Velimir Jurić, jedan od suvlasnika. To je impresivan maslinik od osamdesetak hektara i petnaest tisuća stabala, uzorno obrađen i vođen, gdje se masline beru najmodernijim uređajem Pellenc, koji trese stablo masline mikrovibracijama, a plod masline se spušta niz raširenu ceradu/platformu i odmah elevatorom puni u velike kašete. Za nekoliko minuta stroj obere maslinu i odmah se premješta na sljedeću. U ovom masliniku prakticiraju orezivanja u obliku polikonične vaze, o čemu smo već pisali nakon proljetnog izleta. > Link na članak <

U Puli je cilj bio posjeta Kući istarskog maslinarstva (Museum Olei Histriae), koju s uspjehom vodi gđa Lorena Boljunčić. Razgledavanje muzeja bilo je organizirano u nekoliko etapa. Najprije nas je ravnateljica uvela u temu pričom o razvoju maslinarstva u Istri u doba Rimljana, s brojnim izlošcima, amforama i arheološkim dokazima. Slijedio je dio razvoja maslinarstva sve do naših dana. Pri tome smo imali prilike vidjeti i kratke dokumentarne filmove o starom način prerade gnječenjem, zalijevanjem vrućom vodim i cijeđenjem kroz jutene vreće. Taj dio je završio prikazom najnovijih postupaka, hladnim prešanjem i odvajanja ulja centrifugiranjem.

Najpoučniji dio je bila vođena degustacija ulja, kušanje ekstra djevičanskih ulja s pozitivnim karakteristikama okusa gorčine i pikantnosti, te komparacija s uljem iz trgovine, deklariranim kao „ekstra djevičansko“, ali koje je bilo bez okusa i mirisa. Finale prezentacije je bilo kušanje nekoliko kvalitetnih istarskih ulja i njihovo djelovanje kao pojačivača okusa. Podloga je bio namaz od sira, poslužen s malo meda, kojima je dodavano pojedino ulje. Na isti se način pojačanje okusa postiže i s voćem, čokoladom i drugim namirnicama.

Nakon šetnje Pulom, uz zadnje zrake jesenskog sunca, napravili smo nekoliko grupnih snimaka pred arenom, a zatim se uputili u Istarske toplice na večeru i noćenje. Nedjeljno jutro je bilo pravo zimsko, puno mraza i sunca. Po takvom vremenu stigli smo u uljaru braće Chiavalon u okolici Vodnjana. Tedi Chiavalon nije štedio glas kada nam je pričao o bratu Sandiju i sebi, kako su nastavila obiteljsku tradiciju i kao mladi ljudi upustili se o ovaj maslinarski pothvat. Osim uzornih eko maslinika, sagradili su, uz pomoć EU fondova, najsuvremeniju uljaru u kojoj već nekoliko godina prerađuju svoje masline, ali i one obližnjih maslinara. Posebna je karakteristika ove uljare digitalizirano vođenje i praćenje procesa, specifičan način hladne prerade (21- 24 stupnja), vertikalni dekanteri i na kraju obavezno filtriranje ulja. Ulje spremaju u inox bačve do momenta punjenja u staklene boce. Odvojene drvne dijelove koštica koriste kao gorivo u domaćinstvu, a biomasu kompostiraju uz pomoć algi u posebnim lagunama. Čuli smo i njihove napore na nivou Europe o prihvaćanju premium kvalitete ulja, s manje slobodnih masnih kiselina, a s više polifenola nego što je propisano EU direktivom ili Pravilnikom, te druge novosti kojima obiluje ova uzorna uljara.

Slijedila je posjeta izložbi Istravirgin 2022, izložbi u Vodnjanu, gdje smo imali prilike vidjeti ponudu istarskih mladih maslinovih ulja, te vina i sireva. Posebna je atrakcija ove izložbe bio Gastro show gdje su poznati kuharski chefovi pripremali ukusna jela od mesa jelena i boškarina, tijesta i drugih namirnica. Lijepa gesta organizatora izložbe bili su mali darovi i bonovi za konzumaciju jela našim članovima.

U nastavku smo se zaputili u Bale gdje smo razgledali malu modernu uljaru Grubić, gdje je izložena i stara tradicionalna uljara koja potječe iz 1927. godine. Specifičnosti te stare uljare su kameni mlin, prenošenje okretaja kožnim pogonskim remenima, te konačno tiješnjenje mase u velikim vertikalnim hidrauličnim prešama kroz platnene vreće (športe). I u ovoj u uljari nam je vlasnik, gosp. Grubić, prezentirao njihova vrhunska istarska ulja, bužu i rosinjolu.

Ali ni to nije bilo sve... Naš član Besko Mulović nam je u istom selu pokazao sportsku dvoranu koju je izgradilo poduzeće „Tehnika“ (u kojoj je bio tehn. direktor), a čija je fasada obložena kamenim pločama ugrađenim u nosive zidove. Također, nešto dalje, u Kanfanaru, s ponosom je pokazao veliko zdanje Tvornice duhana Rovinj, koju je izgradilo isto poduzeće. Osim impozantne industrijske arhitekture, pažnju i poseban vizualni dojam izaziva fasada upravne zgrade izvedena od obojenog stakla.

Povratak u Zagreb bio je brz i uspješan. Vraćali smo se baš u vrijeme nogometne utakmice Hrvatska - Kanada na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Direktan prijenos mnogi su pratili na svojim mobitelima i sve nas izvješćivali o promjeni rezultata. Srećom, nakon početnog šoka, sve ostale objave bile su o golovima naše reprezentacije. U momentu završetka utakmice i rezultata 4:1 za naše, stigli smo na odredište. U dvostruko veselom raspoloženju obećali smo si da ćemo ovakva interesantna putovanja organizirati više puta tijekom svake maslinarske godine.

Do sljedeće prilike, srdačan pozdrav od organizatora izleta Srećka Grossa, Ivice Pešića i Krune Kovačevića.

Više slika s izleta pogledajte u GALERIJI SLIKA